1. L'Autistan je “autističnog svijeta” : ovo označava, u sažetku, tout ce qui caractérise l'autisme et les autistes.
2. L'Organisation Diplomatique de l'Autistan ima glavni cilj’obavijestiti javne organe zemlje, pour qu'elles comprennent mieux les besoins et les difficultés des personnes autistes, dans le but d'une “Prise En Compte Correcte de l'Autisme Partout” dozvoljavajući a “Pristupačnost za autistične osobe izložene invalidnim situacijama“, u cilju smanjenja “Socio-generisani napadi” (senzorni, mentalno ili drugo).
Naša organizacija jeste “extra-nationale”, elle n'effectue aucune “spoljne smetnje”, nudi komplementarne doprinose zahvaljujući veoma širokom pristupu, raznolika, drugačije, što omogućava poređenja i razmišljanja koja su veoma korisna za unapređenje javnih politika.
3. Autisti ne pate “de l'autisme” : oni pate od posljedice de l'absence de Prise En Compte Correcte de l'Autisme Partout, et donc de l'absence de politiques et de mesures publiques permettant l'accessibilité grâce à la réduction de ces atteintes extérieures.
4. Za to, od suštinskog je značaja da počnete tako što ćete to razumeti “l'autisme” (što je ljudska razlika sa mnogo kvaliteta) je druga stvar od “troubles de l'autisme” (koji su samo problemi, objektivno ili subjektivno).
5. Osobe s autizmom moraju to moći “naučiti neautizam” pour vivre en s'y adaptant, MAIS sans s'y conformer c'est à dire sans “obaveza da postane neautista”, car il faut préserver les qualités propres à l'autisme, i moramo izbjeći mnoge i opasne greške i društvene zamke, en particulier celui qui consiste à créer l'estime de soi au travers du “moguće prosuđivanje od strane stranaca”, što zahteva neku vrstu “dictature de l'image sociale” obavezujući da “naočale” (što je apsurdno, površno, a posebno otrovan za autistične osobe).
6. Imperativ je da autistični ljudi ne budu osujećeni u svojim interesima ili poslovima (osim minimalnih pravila lepog ponašanja), qu'elles nisu izloženi ograničenjima, na pretjeranu zaštitu ili lišavanje slobode zbog njihovog autizma.
Zaista, c'est injuste mais surtout cela empêche toute évolution positive.
L'épanouissement positif de la personne autiste n'est possible que si elle peut suivre “svoj životni put”, qui forcément n'est pas ordinaire, i koji će biti favorizovan od strane neograničeno mnoštvo mogućnosti, po izboru, šansi, d'expériences, dating, d'aventures, putovanja itd.., et non pas par l'inverse : la restriction et l'aridité d'une vie encore plus limitée et bridée que celle de la plupart des personnes non-autistes (što je veoma “standardizovan i robotski”).
Za to, imperativ je i neophodno da RODITELJ autističnih osoba mogu biti “éduqués à l'autisme”.
7. La liberté et l'expérimentation sont donc essentielles, i razumijevanje ovih principa (između mnogih drugih koje možemo detaljno objasniti i demonstrirati) neophodno je da društvo omogući bolji život za autistične osobe : slobodnije, pravednije, ispunjeniji, sa istim nivoom mogućnosti i šansi kao i neautistični ljudi, c'est à dire une “pravi život”, dostojan i srećan.
8. Cela serait possible si les personnes autistes qui peuvent expliquer ces choses étaient pažljivo slušao, i ako su državni organi uložili napore i shvatili da potrebne modifikacije nisu uvredljive : ovo su des corrections qui sont bénéfiques pour l'ensemble de la société.
Tenter d'éveiller l'attention, et d'expliquer ces choses de manière convaincante avec des exemples et des preuves “iz stvarnog života” : c'est le seul but de notre organisation.

