Zastava Autistana, porté par un enfant autiste à Bruxelles (journée mondiale de sensibilisation à l’autisme 2018)

(fotografija Cinzia Agoni)

Brza prezentacija :

1. Autistan je “autistični svijet” : ovo označava, ukratko, sve što karakterizira autizam i autistične osobe.
2. Diplomatska organizacija Autistan ima glavni cilj’obavijestiti tijela javne vlasti zemljama, kako bi bolje razumjeli potrebe i poteškoće autističnih osoba, s ciljem a “Ispravno razmatranje autizma posvuda” dopuštajući a “Pristupačnost za osobe s autizmom izložene teškoćama“, kako bi se smanjio “Društveno generirani napadi (osjetilni, psihički ili drugi)”.
Naša organizacija je “extra-nacionale”, ona ne izvodi nikakve “vanjsko uplitanje”, nudi komplementarne doprinose zahvaljujući vrlo širokom pristupu, raznolika, drugačiji, što omogućuje usporedbe i razmišljanja koja su vrlo korisna za poboljšanje javnih politika.
3. Autisti ne pate “od autizma” : pate od posljedice nepostojanja ispravnog razmatranja autizma posvuda, i stoga nepostojanje javnih politika i mjera koje omogućuju pristupačnost zahvaljujući smanjenju ovih vanjskih napada.
4. Za to, bitno je započeti s razumijevanjem toga “autizam” (što je ljudska razlika s mnogim kvalitetama) je drugačija stvar od “poremećaji autizma” (koji su samo problemi, objektivno ili subjektivno).
5. Osobe s autizmom moraju moći “naučiti ne-autizam” živjeti prilagođavajući se tome, ALI bez pridržavanja to jest bez “obvezu da postanete neautistični”, jer moramo sačuvati kvalitete specifične za autizam, i moramo izbjeći mnoge i opasne pogreške i društvene zamke, posebno ono što se sastoji od stvaranja samopoštovanja kroz “moguća osuda stranaca”, što zahtijeva svojevrsni “diktatura društvene slike” obavezujući da “naočale” (što je apsurdno, površan, a posebno otrovan za autistične osobe).
6. Imperativ je da autistične osobe ne budu osujećene u svojim interesima ili poslovima (osim minimalnih pravila lijepog ponašanja), da oni nisu izloženi ograničenjima, na pretjeranu zaštitu ili lišenje slobode zbog svog autizma.
Doista, to je nepravedno, ali prije svega sprječava bilo kakav pozitivan razvoj.
Pozitivan razvoj autističnih osoba moguć je samo ako mogu pratiti “svoj životni put”, koji očito nije običan, a koji će biti favoriziran od strane neograničeno mnoštvo mogućnosti, izbora, šansi, iskustava, upoznavanje, avantura, putovanje itd.., a ne obrnuto : ograničenost i suhoća života još ograničenijeg i ograničenijeg od života većine neautističnih ljudi (što je vrlo “standardizirani i robotizirani”).
Za to, neophodno je i bitno da RODITELJI autističnih osoba mogu biti “educirani o autizmu”.
7. Sloboda i eksperimentiranje stoga su bitni, i razumijevanje ovih principa (među mnogim drugima koje možemo detaljno objasniti i pokazati) neophodno je da društvo omogući bolji život za autistične osobe : slobodnije, pošteniji, ispunjenije, s istom razinom mogućnosti i šansi kao i neautistični ljudi, to jest a “stvarni život”, vrijedan i sretan.
8. To bi bilo moguće da su autistični ljudi koji mogu objasniti te stvari pozorno slušao, i ako su se javne vlasti potrudile i shvatile da potrebne izmjene nisu zlouporabe : ovo su korekcije koje su korisne za društvo u cjelini.
Pokušajte privući pozornost, te te stvari uvjerljivo objasniti primjerima i dokazima “iz stvarnog života” : to je jedini cilj naše organizacije.